Svaki dan se iznova čudim kao malo dijete kako oni najškolovaniji ljudi ne razumiju da smo svi uhvaćeni u iluziji sistema u kojem živimo i zamci svog ega pa zato ni ne možemo izaći iz petlje koju smo si sami ispleli. Obrazovni program je koncipiran tako da djecu učimo sve samo ne tko su i zašto su tu. Jednom kada djeca završe školovanje krene “zarađivanje” za život i rijetki su oni koji se bave pravim pitanjima. Tek u mirovini ljudi shvate da su se bavili svime i svačime samo ne sa sobom i onim što su “poslani” DATI ovom svijetu. Tada zaključe “što ja tu mogu promijeniti” i više ničim ne pokazuju interes da žive to što jesu. I sama sam nekad tako živjela i često sumnjala da mogu bilo što promijeniti, međutim, nikad nisam odustala. Konačno živim to što JESAM. Nekima se to ne sviđa jer im pokazuje put autentičnosti kojim i oni trebaju proći, a oni još uvijek ne žele napustiti svoju zonu komfora. Zato pišem u svojim knjigama o svojim spoznajama ne bi li nekog inspirirala na osobnu promjenu. Svjesna sam da nikoga ne mogu promijeniti stoga sve njih prihvaćam takve kakvi jesu. Teško je jer u svima vidim “potencijal” koji imaju, a ne koriste ga.Moj je stav da u školi djeca trebaju uz nekoliko osnovnih predmeta imati samo jedan predmet koji će ih od malena učiti “kako biti čovjek”. Sve ostalo će sami naučiti jer je svo znanje u njima, a donijeli su ga svojim rođenjem. Kasnije mogu studirati i usavršavati to što su sami spoznali da je njihov talenat, jer ne zaboravimo, ljudi su moćna bića. Mnogi i dan danas nesvjesno rade štetu sebi, cijelom svijetu i Majci Gaji. Kako biti ČOVJEK, kako biti autentičan, čitajte u knjigama na https://ljiljanaposavec.com/knjige/