Sve što se SADA događa dio je Božanskog Plana

Obzirom da smo kroz sva dosadašnja iskustva shvatili tko smo i koja je naša uloga u sadašnjem trenutku spremni smo prepustiti se unutarnjem vodstvu jer smo se uvjerili u ispravnost tog puta i vodstvo koje imamo. Naš nas unutarnji glas vodi putem koji je tisućama godina prije bio predodređen. Upravo zato SADA nitko nije negdje slučajno. Ne nalazi se na krivom mjestu ili s krivim ljudima. Možda situacije i ljudi oko nas nisu ugodni za nas, ali to ne znači da mi tu ne trebamo biti. Sve što se SADA događa dio je Božanskog Plana za oslobođenje čovječanstva od tisućljetne tiranije u kojoj cijelo čovječanstvo živi. Kroz povijest ljudi su se na raznorazne načine “oslobađali” tiranija svih vrsta, međutim, svi mi ljudi na Planeti Zemlji i dalje nismo slobodni. I dalje su ljudi jedina bića na Planeti koji plaćaju za svoje preživljavanje i boravak na Planeti. Tako nam se stalno uzima dragocjena Božanska energija koja struji našim tijelima. Umjesto da tu energiju svatko utroši na svoju autentičnost i življenje kroz svoje Bogom dane talente, ljudi najviše vremena obavljaju ono što ih ne veseli, radeći poslove za neke druge. Bez obzira što smo i plaćeni za te poslove mi nikad nismo slobodni jer većinu svog dana provodimo slijedeći tuđa pravila i planove. Vrijeme je da se stvarno svi zamislimo nad time da niti jedna životinja ne treba raditi da bi imala hranu i smještaj. U prijašnjim knjigama sam pisala o tome kako se drugi sisavci brinu za svoje mlade. Majka gorile tri godine nosi svoje mlado na leđima i uči ga životu. Što mi ljudi radimo? Naše majke moraju raditi da bi obitelj preživjela, a djeca se odgajaju najčešće u vrtiću. To je ubistvo za mlado ljudsko biće. To dijete nikad ne dobije dovoljno ljubavi i pažnje do 7-10 godine kako bi kroz život imao stabilnu bazu iz koje može cijelog života crpiti ljubav potrebnu za svoj kreativan život. Čudimo se što su mlade generacije djece okrenute tehnologiji i što sve manje razmišljaju “srcem”. Pa tako su naučene od prvih dana svog života. Oni nemaju potrebu za bliskošću i dijeljenjem. Mnogi misle da je civilizacija napredovala, međutim, mi smo davno skrenuli s pravog puta. Obitelji su nam razorene i rijetko ljudi više žive u zajednicama koje uz roditelje i djecu imaju bake i djedove, a još manje uz njih i jednu stariju generaciju. Na našem Balkanskom području i ne tako davno obitelji su se pomagale. Bile su velike obitelji koje su uključivale stričeve, strine, ujne i ujake, tete i tetke kao i svu njihovu djecu. Svi su se družili, međusobno pomagali i zajedno dijelili sve što su imali. Koliko se sjećam u mom kraju je tako bilo do 90-tih prošlog stoljeća, a onda je počelo razdvajanje, od drugova i drugarica postali smo gospoda i gospođe i krenula je trka za materijalnim posjedovanjem. Što je bilo više kuća i više automobila to je određivalo status i moć u društvu. Međutim, svim tim vanjskim manifestacijama sve smo jače stišali naš unutarnji glas. Sve smo bili dalje od sebe samih. Skrenuli smo u krivu, slijepu ulicu. Doduše trebalo je vremena da shvatimo da samo materijalni svijet nikad ne može donijeti sreću i ispunjenost. Dokazano je da taj trenutak sreće i ispunjenosti kada kupimo ili dobijemo neki materijalni predmet traje najviše tri sata i nakon toga smo ponovno u potrazi za nečim novim što će nas još više usrećiti.
SADA je u svijetu barem 1/3 populacije svjesna svega ovog što sam pisala, međutim, svi oni i dalje ne žive to što znaju. I dalje nisu svi spremni izaći iz svoje zone komfora i živjeti autentično. Ne mogu ostaviti posao koji ne vole, ne mogu ostaviti partnera kojeg ne vole, ne mogu se iseliti iz grada u kojem nisu sretni, napustiti bilo koju okolnost u kojoj žive, a koja ih ne usrećuje. Svi stagniraju na tom mjestu kada treba donijeti odluku i početi živjeti autentično. Teško je otvoriti svoje srce. Otvoriti se potpuno javnosti i biti spreman na kritiku i neprihvaćanje. Međutim, to je jedini put. Samo tako se postaje majstor. BITI to za što si rođen. Djelovati u skladu sa svojom dušom. Prošla sam taj put. Izgubila sam puno materijalnog što sam u životu ranije stekla, međutim na tom putu konačno sam pronašla sebe i sada živim svoju autentičnost. Još uvijek se pronađe netko kome smeta nešto iz mog života pa smatra da je dozvoljeno kritizirati bilo što iz mog načina života. Nije! Mi nemamo pravo bilo kome nametati svoju volju i tvrditi da je bilo što ispravno ili krivo. Svatko od nas ljudi dobio je slobodnu volju da sam radi svoje odabire.
Zato neka svatko pogleda oko sebe i neka spozna da se nalazi upravo tamo gdje su ga odveli svi njegovi odabiri i da je tu gdje i treba biti. To je SADA polazna točka iz koje možemo krenuti u bilo kom smjeru svog života. Trebamo osvijestiti zašto smo se tu našli i pokušati pronaći nove puteve ako nismo zadovoljni sadašnjim životom. Sve je vrlo jednostavno. Kroz život dobili smo vlastito iskustvo i ono je jedino potrebno znanje za naš budući sretan život. Ako smo do sada imali neugodna iskustva SADA iz njih lako možemo zaključiti koja su to iskustva koja bi nas usrećila. Malim koracima zaronimo u našu nutrinu i u povezivanju sa sobom otkrijmo što je to što bi našu dušu činilo da pjeva. Samo tako ćemo doći do svih odgovora potrebnih da konačno živimo autentično. Upravo je autentičnost najviše vibracije koju mi ljudi možemo imati. Stoga krenimo! Budimo najbolje moguće svakog trena ostatka našeg života.
Cijeli se svijet SADA nalazi u procesu transformacije i kada se svi mi vratimo autentičnosti i tako stalno živimo, zajedno ćemo stvoriti novu “mrežu” koja će nas sve povezivati srcima. Mi jedni bez drugih ne možemo jer kao što sam i prije napisala sve je davno zamišljeno Božanskim Planom. Ono što se SADA događa je to da se ljudi bude svojim tempom i možda još uvijek nisu budni svi koji su potrebni za ostvarenje Uzašašća. Bez nas ljudi nema stvarnosti. Mi smo promatrači svega što smo stvorili. Kada živimo iz svojih talenata mi popunjavamo prazne rupe na mozaiku koji prikazuje taj Novi svijet. Mi smo ti spasioci koje smo čekali. Ljudi će sami stvoriti “rajsku stvarnost” ili neće. Zato i jesu propadale civilizacije jer je pohlepa bila jača od ljubavi. Ovo SADA je naša šansa. Iskoristimo je i izgradimo ponovno “Rajski svijet” kako nikad više niti jedno živo biće ne bi patilo. Započnimo djelovati kao prava Božanska bića i osvijestimo da smo svi mi zajedno korisnici Planete na kojoj živimo. Nitko nema ni više ni manje prava od drugog. Sve je zajedničko, međutim, sve što SADA vidimo i doživljavamo samo su “miskreacije” koje su ljudi kroz povijest učinili. SADA je vrijeme da se vratimo na početak, u Rajski vrt” iz kojeg nikad ni nismo izašli, nego smo ga uništili. SADA je vrijeme obnove i nas samih i našeg Rajskog vrta. Vraćamo se kući u okrilje Majke/Oca Boga Stvoritelja.
https://ljiljanaposavec.com/knjige/