Svi smo mi čitali bajke kad smo bili maleni, zavoljeli ih pa smo ih čitali i svojoj djeci, a čitamo ih još uvijek i svojim unucima. Tako mudrost na jednostavan način prenosimo iz generacije u generaciju. Zapravo svaka bajka nosi u sebi važnu poruku koja nas o mnogočemu može podučiti bez da imamo vlastito iskustvo. Zato je dobro prisjetiti se mudrosti koja nam se nudi iz dječjih bajki.
U priči o Pinokiu, ispričana je priča o podizanju svijesti na viši nivo. Zbog usamljenosti Gepetto je izradio drvenog lutka. Često je s njim razgovarao. Pošto je bio čista srca i mnogima je učinio dobra djela Dobra Vila oživila je Pinokia i tako je Geppeto dobio dječaka. Međutim, on je i dalje bio drven. Dobra je Vila rekla Pinokiu da će postati pravi dječak ako se potrudi biti dobar i iskren i da uvijek treba slušati Cvrčka koji će od sada biti njegova savjest. Slijedećega dana Pinokio je krenuo u školu ali nije slušao svoju svijest nego je krenuo na poziv mačka i lisca kraćim putem. Naravno da je upao u niz neprilika iz kojih ga je opet izvukla Dobra Vila. Pitala ga je kako to da je završio u kavezu u koji ga je zatvorio Strombolli vlasnik kazališta lutaka, a koji je želio zaraditi na Pinokiu. Da bi se opravdao Pinokio joj je lagao i što je više izmišljao jače mu je rastao nos (ego). Obećao je Dobroj Vili da više neće lagati tako da ga je Vila izbavila iz kaveza i smanjila mu nos jer mu je ipak počela rasti svijest (počeo se buditi). Upozorila ga je da nikad više ne smije lagati želi li postati “pravi dječak”. Pinokio je zajedno sa svojom savješću, Cvrčkom, krenuo kući, međutim, ponovno je privučen slatkorječivim riječima o Otoku uživanja i umjesto kući ponovno povjerovao u priču mačka i lisca i krene s njima prema Otoku. Dječaci su se ružno ponašali, pušili su i pili i jedan za drugim postajali su magarci.
Oponašajući svoje prijatelje Pinokio nije i dalje bio svjestan svojih postupaka (nije bio budan) međutim jako se uplašio kada je vidio da i njegovom prijatelju rastu magareće uši i rep. Pobjegao je skočivši sa Cvrčkom u more. Krenuvši kući saznao je da je njegovog oca Geppetta pojeo veliki kit kada ga je tražio brodicom po moru. Pinokijeva svijest potakla ga je da potraži oca i spasi ga. I naravno njegovo čisto srce i hrabrost vodili su ga na tom putu tako da je pronašao put i naravno spasio je svog Geppetta. Njegovo hrabro djelo požrtvovnost i ljubav prema Geppettu ponovno su dozvali Dobru Vilu koja je ovog puta malog lutka pretvorila u pravog dječaka. Otvorio je svoje srce (probudio se).
Ovo je zapravo izvrsna priča da svi mi koji smo danas živi shvatimo da smo na Planeti Zemlji svi bili postavljeni zatvorena srca, gotovo kao lutke, kao i Pinokio. Bili smo izloženi svim mogućim situacijama u kojima smo savladavali moralne postulate kako bi usvojili sve Zakone Univerzuma te tako postali “pravi ljudi”. Svatko od nas je napredovao svojim tempom.
Međutim, sada je vrijeme da se svi mi okrenemo k svojoj nutrini, spoznamo sva svoja djela i nedjela, da se pokajemo, otvorimo svoje srce, pročistimo ga kako bi ubuduće živjeli kroz bezuvjetnu ljubav kao “pravi ljudi”. Sada je vrijeme da oprostimo svima i svemu što god da nam se dogodilo kroz život jer je to bilo nužno za rast naše duše.
Nemojmo se zavaravati da je čovjek svaki onaj koji liči na ljudsko biće. Ne, čovjek se postaje djelima ljubavi. Svi smo mi kroz život imali prilike “ispeći zanat” i ostaviti svoj trag. Zato sada nema sumnje tko je kakav. Mnogi misle da se njihova djela ne vide, a ne znaju da je ta “Dobra vila”, njihova svijest u njima evidentirala svaku njihovu misao, riječ i djelo.
Obzirom da su svi ljudi počeli dizati svoju svijest na viši nivo, sada sve istine izlaze na svjetlo dana. Kako se tko “probudi” sve nam postaje poznato i dostupno.
Zato je ključno da svatko sam sebi odgovori na pitanje “tko je”. Bez toga da svatko upozna sam sebe, bez da se zavoli sa svim svojim plusevima i minusima, nemoguće je naučiti voljeti ni prihvaćati sve druge. Svatko od nas treba ostvariti vezu sa Višim Ja jer bi se moglo reći da tada počinje naš bolji život. Kreće od novih misli koje imamo nakon usvajanja novih uvjerenja, a koja stvaramo svojim vlastitim iskustvom.
Stoga je svatko sam zadužen da se odupre svemu “starom” što više ne služi njegovom dobrostanju i razvoju najvećih potencijala.
Svi mi smo svjedoci da je cijela civilizacija krenula u krivom smjeru i da smo na vrijeme zaustavljeni. Sada nam se samo pokazuje što bi se događalo da smo nastavili istim putem. Sve to bilo nam je potrebno kako bi se svi mi probudili iz iluzije u kojoj smo tisućama godina “spavali”. Vrijeme je da svi SADA budu svjesni tih činjenica. Ne možemo stvarnost promijeniti mijenjanjem toga čemu svjedočimo, nego promjenu trebamo ostvariti osobnom unutarnjom promjenom. Mijenjanjem svojih misli, mijenjati ćemo svoje riječi i na kraju imati ćemo drugačija djela koja će nas uvesti u novu realnost. Svatko svojom savješću treba izabrati da živi “svoju istinu”, da živi to za što je rođen. Time svatko sam prekida društvenu uvjetovanost i norme koje su određivale što je za društvo “normalno”.
Obzirom da se danas pod “normalno” podvaljuju razne za mene abnormalnosti, ograđujem se od mnogih “normalnosti” koje naše društvo prihvaća. Sadašnja situacija pokazuje koliko je društvo korumpirano i nemoralno. Ispada da se čednost, moralnost, integritet, poštenje, empatičnost, ljubav, brižnost, nježnost i mnoge druge karakteristike pravih ljudi smatraju “zaostalima” tako da se mladima koji promatraju sve oko sebe, iskrivljuje slika svijeta.
Zadnje su minute da se svi dovedemo pameti i ne dozvolimo da se “nakaradno” ponašanje pojedinaca smatra novom “normalom”. Zaštitimo svu djecu od devijantnog ponašanja i budimo primjer ljubavi i svjetlosti u svojim zajednicama. Što ćemo više svijetliti to će svi, koji se SADA “bude”, lakše pronaći svoj put. Jer svi mi ne prolazimo kroz iste “lekcije”. Svatko je dobio svoj zadatak kojim će on sam moći doprinijeti dobrobiti sviju kada se probudi iz iluzije u kojoj smo svi mi zajedno živjeli. Iluzija je proizašla iz odgoja u obitelji i obrazovanja koje smo svi naslijedili od prijašnjih generacija. Rasli smo na tuđem iskustvu i tuđoj istini. Zato je SADA vrijeme za nove postavke civilizacije i NOVE PARADIGME.
Dakle, dragi ljudi, odlučimo živjeti u skladu s najvećim vrijednostima koje je svatko dobio od Majke/Oca Boga Stvoritelja, a koje smo donijeli rođenjem na Planetu Zemlju. Osvijestimo da smo rođeni kao “pravi ljudi” s ogromnim moćima i potencijalom. Jednom kada sami sebi podignemo energiju do srčane čakre koja povezuje tri donje zemaljske čakre sa tri gornje nebeske, mi počinjemo živjeti autentično, vođeni Božanskom prisutnošću koja živi kroz nas.
Kada počnemo “misliti” srcem više nismo “drveni lutak” nego postajemo osjećajno biće ljubavi i svjetlosti. Zakoračili smo u Novo postojanje. Novi svijet je rođen za nas. To je ta viša dimenzija svijesti, 5D, u kojoj svatko dijeli svoje talente, dakle živi to što mu je rođenjem dano. Zato nam ni ne treba nikakva posebna škola. Treba nam čim više ljubavi i radosti kako bi lakše svi mi otvorili svoja srca i tako sami došli do “svojih istina”.
Zato odlučite da niste “lutak” na koncu već živi čovjek, biće ljubavi i svjetlosti. Sve granice koje smo si kao civilizacija nametnuli samo nas koče u razvoju svih naših potencijala i slobode cijele ljudske zajednice. Svi smo mi, kao i Pinokio, SADA stekli višu svijest koja nas vodi u zajedništvo pravih ljudi. Novo čovječanstvo koje se SADA rađa svjesno je potrebe stvaranja novog odnosa prema Majci Zemlji kako bi svi bez narušavanja ravnoteže u prirodi mogli ravnopravno koristiti prirodne resurse Planete Zemlje. Novi svijet je svijet probuđenih jednakovrijednih ljudi. Vrijeme je da čovjek čovjeku bude čovjek, a ne vuk.