Svima nam je “teško” tako dugo dok ne odustanemo od toga da nam bude “teško”. Samo trebamo odabrati da nam bude “lako”.
Godinama se “hrvam” pokušavajući potpuno shvatiti vibracije, frekvencije, pokušavajući dokučiti kako funkcionira ova naša “stvarnost” i kako mi sami svojim mislima sami sebe sabotiramo. Radeći na sebi spoznala sam da je naše tijelo izuzetno važno jer je ono taj “čarobni stroj” koji manifestira sve što doživljavamo. Rođeni smo kao bića ljubavi i svjetlosti, međutim, odgajani smo tako da vjerujemo da um upravlja našim tijelom, a ne srce.
Tek kada vratimo harmoniju svom tijelu i počnemo misliti srcem, naš život se mijenja, jer mijenjajući sebe iznutra mi mijenjamo i vanjski svijet! Naša ljudska tijela su kanali kojim spajamo Nebo sa Zemljom. Zato smo mi, ljudi, izuzetno moćna bića. Najveći neprijatelji smo sami sebi i cijelom svijetu tako dugo dok ne spoznamo tko smo i kako “realnost” funkcionira.
Ukoliko se mi u svom tijelu NE osjećamo dobro, padne nam vibracija i tada privlačimo misli koje su iste frekvencije kao i naše fizičko tijelo. Tada mi privlačimo misli koje u nama i dalje stvaraju “loš” osjećaj. Dobivamo iste “loše” situacije ili iste “loše” ljude tako dugo dok ne naučimo lekciju i shvatimo da se “loše” osjećamo zbog sebe samih i da to nema veze sa “drugima”. Pritom uopće nismo svjesni posljedica koje stvaramo svojim mislima obzirom da smo svi mi povezani. Zato izreka “onaj koji gleda van, SPAVA, a onaj koji gleda unutra, BUDI SE” dobiva smisao.
S vremenom se probudimo i okrenemo se u svoju nutrinu. Počinjemo komunicirati sa svojim Višim Ja, kroz srce. Shvatimo da naš unutarnji svijet kreira vanjski i da “stvarnost” koju gledamo u ” vanjskom svijetu” lako možemo promijeniti ukoliko premijestimo FOKUS misli sa onog što NE ŽELIMO na ono što ŽELIMO doživjeti, što nas veseli. Cijeli je svijet upao u krizu samo zbog toga jer smo bili naučeni sebe promatrati kao materijalno biće, a ne kao duhovno.
Učimo u hodu i usput mijenjamo sebe i svijet oko sebe. Cijeli se svijet SADA transformira. Ljudi su radom na sebi spoznali da su duhovna bića koja imaju materijalno tijelo, a koje im služi kao vozilo duše. Naša duša treba upravljati tijelom, a ne um. Stoga i kažemo da se promjena kod nas dogodi kada zavirimo u svoju dušu, kroz naše srce. Tu su svi odgovori koji nam trebaju za našu transformaciju.
Godinama sam tražila što je to, što bi me stvarno usrećilo. Od kada sam počela pisati, moj život se promijenio, sretna sam i ispunjena. Pisanje mi nije donijelo nove kuće, aute ni veliku materijalnu dobit, ali mi je donijelo neophodan unutarnji mir. Vibracija koju nosi naš unutarnji mir otključava naše uspavane kodove koji tada počinju mijenjati našu DNA, budimo se i počinjemo živjeti autentično. Cilj svake duše je da u ovom zemaljskom životu pronađe što je to što ju čini sretnom i ispunjenom. Zato i mogu pisati cijeli dan, a da se pritom ne umorim. Zapravo, osjećam da mi se energija pišući umnožava.
Kada živimo svoju životnu svrhu tada znamo da živimo ne samo zbog sebe nego i zbog svih onih u čije živote smo unijeli novu vrijednost. Počinjemo služiti svima, cijelom svijetu. Tada sve u našem životu dobiva novi smisao i novi značaj. Počinjemo živjeti na višem nivou postojanja. Ostvarili smo svoje Uzašašće.
O svim mojim spoznajama čitajte u knjigama na https://ljiljanaposavec.com/knjige/