
Starenje
Zadnjih osam mjeseci , 24 sata brinem se o svojoj 86-godišnjoj mami. Nije joj uspjelo prilagoditi se i biti dalje u domu za starije (čitaj:tamo nije imala koga manipulirati) pa me je po tisuću i neznam koji put preveslala, pa sam je uzela natrag doma i brinem se o njoj. Naravno tako dobija od mene instant ljudsku energiju i ona sama uopće ne treba o ničem voditi brigu. Potpuno je zbrinuta, u toplom, čistom, sigurna je jer nije više sama, a najvažnije i energije kod mene ima na pretek.
Ja se stvarno čudim liječnicima da stvarno nitko ne razumije kako su nas sve preveslali i preveli žedne preko vode. Kako nas tisućama godina programiraju istim glupostima. Da nitko od tih učenih ljudi ne skonta kako ova realnost funkcionira. Jer kad se ljudi jednom uhvate u zamku da su bolesni, to stvarno treba biti snažan karakter da se otrgneš svim tim nazovimo ih „istinama“ koje nam ispričaju naši liječnici. I sama sam bila već sa trideset godina kronični bolesnik sa nekoliko neizlječivih bolesti i samo sam tonula i tonula dok stvarno nije došlo do dna. Tek sam tada bila spremna sjesti se sama sa sobom i reći si ok više ne slušam liječnike jer me to cijeli život nije nigdje odvelo. Bila sam spremna i umrijeti ali nisam željela popustiti. Prestala sam trošiti sve lijekove. Valjda čovjek mora biti malo „rizičan“ za napraviti takav korak ali ja sam ga učinila. Imala sam Crohnovu bolest koja je užasno bolna. Kad su me uhvatili bolovi, bol nije satima prestajala. Tada sam napravila najbolji, a valjda i „najgluplji“ potez u životu koji se ipak pokazao odličnim. Nisam željela misliti na bol i otišla sam raditi na vrt. Što me je jače boljelo to sam ja bolje kopala po vrtu. Sjećam se da su mi graški znoja tekli u potocima niz lice. Međutim, nisam odustajala. Pravila sam se da tako moj bol i bolest odlazi van iz tijela i bila sam zahvalna što je tako. U to vrijeme nisam imala pojma o moći svoje namjere , sugestije ili bilo čega. Samo sam nastojala ne misliti na bol što mi je sve više uspjevalo. Govorila sam sama sebi da sada zdravim i na kraju sam ozdravila. Nakon šest mjeseci doktori se nisu mogli načuditi mojim nalazima. Pitali su me što sam radila da sam sada zdrava. Rekla sam da nisam “povjerovala” da ja stvarno imam sve te silne dijagnoze koje su mi bile postavljene. To nije bila “moja istina”.
Danas sam svjesna da je svatko odgovoan za sebe i svoje zdravlje. Svaka riječ koja nas je ikad povrijedila nosi blokiranu energiju koja negdje čući u našem tijelu ako je nismo odmah otpustili. Sve emocije koje smo sami negdje u tijelu pohraniji umjesto da smo ih u momentu događanja otpustili, gomilaju se i u nekom trenutku mogu eksplodirati kada se „čaša prelije“. Zato je svatko sam odgovoran da čisti svoje tijelo izvana, iznutra, ali i da čisti svoj um od svih uvjerenja i obrazaca koje smo kao mali usvojili, kada smo vjerovali svojim roditeljima i drugim autoritetima, a danas nam ta ista uvjerenja više ne služe. Prerasli smo ih i sada trebamo početi živjeti po novom, a u skladu sami sa sobom i sa onim što mi jesmo u ovom trenutku. Stoga je cijeli naš život prožet osobnim rastom koji nikad ne prestaje.
Jedno od tih uvjerenja koje su nam podvalili je da je „normalno“ biti bolestan i da bolesti dolaze uglavnom izvana, nešto nas napada, virusi, bakterije, sve oko nas su neprijateljski miroorganizmi koji jedva čekaju da nas „smažu za ručak“. Ma ljudi, opametite se. Zar su svi zaboravili da je normalno da svako dijete do četvrte godine sve stavlja u usta upravo zato da naše tijelo kao najsavršeniji stroj stvori jaki imunitet.
Sjećam se da kao klinci, valjda do desete godine, nikad nismo prali ruke kad je trebalo ići jesti jer smo jedva prekinuli igru i odvojili malo vremena da na brzinu nešto stavimo u usta. Igralo se vani po suncu i kiši graničara, nogometa, skrivača, lovača, vozilo se biciklom, vozilo se na rolšuhama…Tada nas nisu napadali virusi i bakterije. Nije bilo vremena za njih. Imali smo sretno i bezbrižno djetinstvo što nam je davalo potpuni osjećaj slobode. Naši roditelji su živjeli u svom filmu i nisu nam previše pažnje posvećivali. Majka pogotovo jer otkako znam za nju ona je bila bolesna. Danas sam svjesna da je bolest zapravo bolesnima sigurna luka za bijeg od samog sebe. Bolest je mogćnost da pobjegnemo od obaveza, od ljudi i situacija koje su nam preteške pa u tom „bolestan sam“ dobijemo potreban mir. Svi su pažljivi prema bolesniku i on od svih ukućana tada dobiva energiju, a koju nije sam stvorio kako bi je imao za ostvarenje svih svojih svakodnevnih obaveza.
Uz svoje bolesti i kasnije njihovo iscjeljenje naučila sam da mnogi ljudi nauče sve o svojim bolestima pa počnu „glumiti“ u tom svom filmu bolesnika. Znaju sve simptome, znaju kako se bolest manifestira, što se može otkriti na pretragama, a što ne, da se glavobolje ne mogu dokazati i drugo. Znam ljude koji su tako dobri glumci da je to prestrašno. Najbolje je kad glume da im se vrti, pa se zanjišu i love se po zraku, onda se svi oko njih ustrće da ne padnu… i tako to ide u nedogled. Jednom riječju cirkus.
Pitam se da li su ljudi danas stvarno spremni preuzeti odgovornost za sebe i svoj život. Problem je toliko golemi da nemam riječi kako da to naglasim. Trebamo postati svjesni da je taj način života „normalno je da su ljudi bolesni“ već ukorijenjen u svim generacijama danas živih ljudi tako da je svoj novorođenoj djeci to već zapisano u DNA. Takvo stanje pogoduje jedino farmaceutskoj industriji, medicinarima i svim pratećim službama koje žive od „bolesnih“ ljudi. Isto tako ljudima se uvuklo pod kožu i uvjerenje da ljudi s godinama postanu dementni. Smatram da je to također program koji nam je ubačen i da je normalno da ljudi zaboravljaju „gluposti“ kojima su napunili svoj um. Tada se naše tijelo počne riješavati mase podataka koje ničem ne služe. Sve u našem tijelu i u našem životu božanski je vođeno i zato nema grešaka ako se prepustimo da nas se vodi. Svi propusti događaju se kada se držimo naučenih pravila, uvjerenja i obrazaca koje nam je netko drugi postavio, a praksa pokazuje da nisu točni. To je moje iskustvo.
Kako se izvući iz tog stanja? Kako reći svim tim bolesnicima, kao što je i moja 86-godišnja mama, promjeni se, počni drugačije razmišljati, gledaj na svijet iz druge perspektive i postani odgovorna za svoje zdravlje. Teško da tu ima pomaka. Točno se vidi kad glumi i izmišlja. Sve prema potrebi i kada joj treba energija. Obično kad se maknem na par minuta od doma napravi cirkus“ i ode od kuće. Nećete vjerovati, tada ni ograda od 1,20m nije problem za presočiti. Bilo bi dobro da se ljudi počnu sami educirati o fragmentaciji naše duše i da se pitaju kome svatko sam daje dozvolu da manipulira njime. Mi tako malo znamo. Sva prava znanja su nam bila uskraćena. Oni koji traže istinu, naći će je, dok će svi drugi uz zdrave oči i dalje biti slijepi i uz zdrave uši biti gluhi.
Iz vlastitog isustva znam kako je to veliki problem kada pokušam nekome reći sve o svojim saznanjima i putu koji sam sama prošla, pogotovo ako osoba vjeruje dotorima i sadašnjoj medicini. Znam da nikom ni ne smijem naturati svoje mišljenje. Zato sada puštam “druge” da svatko živi svojim tempom i nosi se sa svim izborima koje je sam napravio.
Mislim da jedino suočenje sa smrću može donijeti korjenitu promjenu i to ako osoba stvarno donese čvrstu odluku da će se promijeniti i da onda sama počne mijenjati svoje misli, riječi i djela. Znate kako se kaže „pomogni si sam pa će ti i Bog pomoći“. Impuls promjene treba krenuti od nas samih. Ovaj cijeli Univerzum radi uvijek na našu korist. Čak su i negativna iskustva bila u našem životu na naše najveće dobro.
Želja mi je da ovaj kao i svaki moji prijašnji tekst inspirira mlade osobe, kao i mlade roditelje da se oni sami počnu mijenjati jer će ih tako njihova djeca slijediti. Svaka je osoba jedinstvena i svaka ima u sebi sve ono što mu treba za njegov kvantni skok. Svi smo mi geniji i imamo u sebi sve da budemo uvijek savršeno zdravi, sretni i uspješnji. Sve je kodirano u Božanskoj Iskri koja živi kroz nas. Odlučite živjeti božanski život, donosite božanske odluke i kreirajmo zajedno ponovno Raj na Zemlji. Starenje nije dio božanskog plana za nas osim ako vi vjerujete da tako treba biti. Tada ćete si sami stvoriti proces starenja za sebe i snositi posljedice tog programa. Na vama je sada da izađete iz Matrice. Osvjestite sve ove istine o kojima pišem jer sve to je već u vama.
Otvorimo svi zajedno vrata slobode i zakoračimo u Zlatno doba koje je počelo bez ikakvih uvjetovanosti i starih obrazaca ponašanja. Temelj Novog svijeta je bezuvjetna ljubav i slobodna volja. Birajmo mudro, utrimo put Novom svijetu kako bi bili primjer budućim generacijama djece koje ne smijemo zagaditi starim i iskrivljenim uvjerenjima. Učimo djecu o beskonačnim mogućnostima i potencijalima koje su ona donijela na ovaj svijet svojim rođenjem.
Zapitajte se da li vi živite svoju svrhu koju vam je Stvoritelj dao? Ako ne, sada je vrijeme da okrenete novu stranicu svog života i date ovom svijetu to za što ste poslani na Planetu Zemlju.
Više o svemu pročitajte u knjigama na stranici: https://ljiljanaposavec.com/knjige