Što znači biti “drugačiji” od drugih?

Tijekom nama poznate ljudske povijesti ljudski je rod uvijek živio prema pravilima koja su nam najčešće bila dana kroz razna društvena uređenja i vladare koji su određivali smjer našeg razvoja. Tako da se od svih ljudi očekivalo da se drže propisanih pravila i da ne odstupaju od njih.Smatralo se da svi ljudi trebaju biti isti, vjerovati isto, misliti isto kako bi bilo što manje onih koji bi se ponašali drugačije. Ti “drugačiji” su kroz povijest uvijek bili kažnjavani zbog svoje naravi i sposobnosti koje su kao individue imali. Progonilo ih se tako da je svatko odrastajući nastojao sam uništiti tu svoju originalnost i nastojao je živjeti kao i svi ostali “u kutiji”. Rijetki su se odvažili i počeli istraživati svoju različitost. Moglo bi se reći da je vrlo mali broj ljudi bio hrabar i cijeli život živio svoju autentičnost. Kada bi ostvarili to što su živjeli, npr. veliki skladatelji. slikari ili izumitelji, društvo je te ljude proglašavalo genijima. Naučili smo da se samo pojedinci rode s tako velikim talentima dok je istina drugačija. Svako dijete se rodi kao genije, ali ga mi sami, u obitelji, u zajednici, u društvu od najranijih dana počinjemo oblikovati prema onom što je davno zacrtano kao “normalno” za ljudsko društvo. Najveća tragedija je da mi sami sebe kontroliramo, kontroliraju nas roditelji, učitelji, profesori, poslodavci, vlast. Živjeli smo u iluziji slobode ali ljudsko društvo slobode nikad nije imalo baš zato jer smo pristali na sve zahtjeve koji su nam bili nametnuti. Nismo nikad imali hrabrosti BITI svoji, a to je put do slobode. Živjeti “svoju istinu”. Upravo je sada vrijeme da se svi zapitamo da li su nas sve te “normalnosti” na koje smo kao individue pristali dovele do bilo čega dobrog?! Pogledajmo stanje u svijetu i nema nam druge nego da zaključimo da je to odraz kolektivne svijesti. Sva prljavština koja se tek sada počela uočavati tu je kao znak da se svatko od nas treba promijeniti kako bi tada svi zajedno mogli kroz kolektivnu svijest manifestirati potpuno NOVU i drugačiju “realnost”.Upravo nas taj kaos “vani” okreće prema našoj nutrini i pokazuje nam put gdje da počnemo tražiti odgovore. Da se vratim na početak priče kako svi trebamo biti jednaki. Većina ljudi nikad se nije pitala za što su rođeni i koja je to njihova životna svrha. Oni su prihvatili većinu uvjerenja koja su se prenosila generacijama. Prihvatili su negativan koncept kojim nas se držalo u stalnom strahu i uvijek nekom nedostatku. Držalo nas se u dualnosti i uvjerenju da je život težak, da je život borba tako da smo uvijek s lakoćom prihvaćali da neke stvari tako moraju biti jer je to “normalno” za ljudsku zajednicu. Kontrolirajući svoje ponašanje i uvijek se usklađujući s “drugima” meni je jako bilo teško živjeti od samog rođenja. Nikad se nisam mogla uklopiti u zacrtane modele ponašanja pa sam uglavnom vrijeme provodila sama držeći se svojeg pravca. Bila sam i ostala svoja. Naravno, to mi je donijelo i nerazumijevanje u obitelji kao i među prijateljima, a ujedno nikad nisam bila ni na poslu podobna. Mnogi znaju također iz svojeg iskustva kako smo često znali biti ukoreni rečenicom “nisi tu da misliš, nego da radiš”. Takav način života u kome se pojedinac nije mogao kreativno izraziti zapravo je uništavalo našu individualnost. Kako će dijete izrasti u samouvjerenu osobu ako se njegovi roditelji pokoravaju svemu što im se kaže. Dijete automatizmom usvaja ponašanje roditelja i on sam počinje slušati sve što mu se kaže u vrtiću, u školi, na fakultetu…a kad jednom student izađe sa diplomom iz takvog sistema obrazovanja, on je čisti produkt sistema. Zato je i dobio diplomu da služi sistemu koji ga je odgojio, a ne sebi. Stoga nam je svima “normalno” da cijeli život trebamo raditi da bi preživjeli. Tako smo programirani. Ljudi su zaboravili biti iskreni sami sa sobom pa nisu iskreni ni sa drugima. Da jesu, pitali bi se prava pitanja i dobili bi prave odgovore.Znali bi da je svaki čovjek neprocjenjivo vrijedan upravo zbog svega što je on kao biće donio na ovaj svijet. Nitko od nas nije došao vredniji od drugog jer svaki talenat koji smo dobili od Stvoritelja je sada i te kako važan tako da osoba koja još uvijek ne živi to što mu je dano treba zaroniti u svoju dušu i treba sama otkriti što mu je to povjereno da pokloni ovom svijetu. Sve budne osobe znaju da kada živimo svoju svrhu da je to jedini način da budemo zdravi, sretni i ispunjeni. Možemo mi steći i materijalna dobra, međutim ukoliko ne živimo to što smo poslani odraditi, mi nikad nećemo, usprkos svih materijalnih blaga, biti sretni u duši. Nećemo zato jer je naša duša i došla u ovozemaljski život zato da proživi to iskustvo. Nikad se kod životne svrhe ne radi o novcu, nego o osobnom ispunjenju. Možda je nekima teško otrgnuti se iz zone ugode u kojoj se nalaze, pa sami sebi pronalaze tonu izgovora zašto SADA ne mogu učiniti to što osjećaju da bi trebali. Možda su pozvani napustiti partnera, preseliti se na drugu lokaciju, roditi dijete, započeti novu vezu, započeti nešto kreativno, odnosno prekvalificirati se i započeti nešto potpuno drugačije od onog čime su se bavili. Većinom su svi izgovori koje si ljudi pričaju vezani za egzistenciju, dok je u pozadini svega toga strah od smrti. Tako svatko može za sebe znati da li živi po zakonima ljudi ili Stvoritelja koji nam je dao život. Ljudi koji su razvili “živu vjeru” s lakoćom se nose i u najtežim uvjetima. Imati vjeru da je Stvoritelj uvijek s nama, u nama, živi kroz nas daje nam krila da poletimo tako da nas nikakvo zlo ne može dotaći. Uz “živu vjeru” mi svakim danom napredujemo u svom osobnom rastu jer nam svi odgovori dolaze iz srca s kojim se sve više povezujemo. Razumijemo da smo Božanske Iskre i da u zajednici sa svima ostalim osobama koje žive iz srca stvaramo sve NOVO jer nismo odustali od principa koje smo donijeli kao djeca. Na nama je samo da budemo taj original jer ćemo se tako početi povezivati i sa ostalim autentičnim osobama. Taj se proces na Planeti odvija skoro deset godina i u tom periodu dogodilo se buđenje čovječanstva. U tih su deset godina, prema poruci koju je primio Rick Jewers, svjetlosni radnici ostvarili takav rast da su nadoknadili razliku od 123 godine koja nas je dijelila od ostalih bića u Univerzumu. Sada smo u nezaustavljivom procesu koji domino efektom budi sve preostale uspavane. Nikad ne smijemo misliti da je nečija uloga bila važnija. Sve je to tako predviđeno božanskim planom i zato su svi pozvani da odrade svoj dio. Upalimo svatko svoje unutarnje svjetlo i obasjajmo sve u svojoj okolini tako da svi vide naše svjetlo i da znaju kojim putem ići. Jedini pravi put je put istine, one koju nam naše srce može reći. Stoga budimo to što jesmo. Tako ćemo podići svoju svijest na viši nivo postojanja i zakoračiti u željenu 5D koja je spremna za nas. više u knjizi: “Zlatno doba je počelo, uđite, vrata su otvorena”.